Prvi blog sam zamislila kao uvod u problematiku koji otvara puno novih tema kojima ćemo se baviti u sljedećim blogovima.
Pa krenimo.
Tko je uopće narcis?
Narcis je pojam kojim označavamo osobu koja ima narcistički poremećaj ličnosti ili je visoko na spektru istoga.
Oslovljavamo ga sa „on“ iako je poremećaj jednako zastupljen među spolovima.
Što je poremećaj ličnosti?
“Poremećaji ličnosti su prožimajući, nefleksibilni i stalni oblici ponašanja koji uzrokuju značajnu patnju pojedincu (i njegovoj okolini) ili funkcionalni poremećaj.
Većina je uznemirena svojim životom te ima poremećene odnose u društvu ili na poslu. Poremećaji ličnosti su česti istodobno s poremećajima raspoloženja, anksioznošću, ovisnošću i poremećajima prehrane. Osobe s teškim poremećajima ličnosti su u velikoj opasnosti od hipohondrije i nasilnog ili samouništavajućeg ponašanja. Njihovo roditeljstvo može biti nedosljedno, s emocionalnom udaljenošću ili s previše emocija, zlostavljajuće ili neodgovorno, što dovodi do tjelesnih i psihičkih tegoba u njihove djece.”
“Očituje se smetnjama u svakodnevnom funkcioniranju u četiri kategorije:
- Kognitivna (npr. način percepcije sebe, drugih i događaja)
- Afektivna (raspon, intenzitet, labilnost i prikladnost emotivnog odgovora)
- Međuljudski odnosi
- Kontrola impulsa”
Najkraće, osobe imaju izražene karakterne crte poremećaja – koji predstavlja dio njihove osobosti – i kao takav je prisutan u svim sferama života – i prisutan je stalno – uvijek je disfunkcionalan, iako se nekad tako ne čini.
Poremećaji ličnosti o kojima se najviše govori i koji izazivaju najviše interesa u društvu su oni iz skupine B (dramatični poremećaji ličnosti) – histrionski, granični, narcistički i antisocijalni (popularno nazvan psihopatija) poremećaj ličnosti.
Poremećaji ličnosti sastoje se od opisne dijagnoze (5-7/9-10 kriterija je potrebno za dijagnozu) te se zvanično dijagnosticiraju kada su vrlo visoko na spektru.
Za primjer – kriteriji za narcistički poremećaj ličnosti su (prema DSM V):
- Uvjerenje u iluzije o vlastitoj grandioznosti uz očekivanje da će ih okolina uvažiti, bez adekvatnog razloga
- Fiksiranost na fantazije o moći, privlačnosti, inteligenciji, ljepoti ili ljubavi
- Iluzije o vlastitoj superiornosti, jedinstvenosti, posebnosti i višem socijalnom statusu od drugih
- Očekivanje konstantnih pohvala
- Osjećaj da posjeduju pravo na poseban tretman ili tretman sukladan njihovim željama, uz poslušnost okoline bez propitkivanja
- Iskorištavanje i manipulacija okoline u svrhe ostvarivanja osobnih ciljeva
- Nedostatak empatije na osjećaje, želje i potrebe drugih ljudi
- Česta zavist prema drugima i uvjerenost da su drugi zavidni na njih
- Pompozno i arogantno držanje; aktivno uspostavljanje kontrole i moći nad drugima
- Slabo samopouzdanje, nemogućnost podnošenja kritike, i potreba za omalovažavanjem drugih kako bi potvrdili vlastitu superiornost )
Što znači “na spektru”?
Kada osoba ne udovoljava uvijetima za dijagnozu – ali je vrlo blizu tome govorimo o poremećaju strukrure ličnosti što samo po sebi nije dijagnoza ali olakšava stručnjacima opisivanje osobe – laički rečeno – osoba je visoko na spektru narcizma – i samim time znatno osjeća problematiku poremećaja u svom životu.
Nije svaka osoba koja je umišljena, arogantna, nemoralna, preokupirana svojim izgledom, ili nam se jednostavno ne sviđa kao osoba – narcis.
Svi mi imamo neke od značajki svih poremećaja ličnosti, ono što je rjeđe je da netko ima jako izraženo – stalno – svih 5 -7 od 9- 10 kriterija (točan broj ovisi o izdanju dijagnostičkog priručnika).
Većina narcisa nije dijagnosticirana, jer generalno većina poremećaja ličnosti ostane nedijagnosticirana. Do dijagnoze dođe samo i ako osoba ode kod psihijatra iz bilo kojeg razloga – što većina osoba nikad ne napravi.
Neki poremećaji ličnosti imaju tendenciju biti otkriveni češće – jer osoba zbog komorbiditeta (depresija, anksioznost i sl) završi na liječenju – pa se posredno otkrije – npr. granični (borderline) poremećaj ličnosti (o kojem više u nekom sljedećem blogu).
Kako prepoznati narcisa?
Osobe visoko na spektru narcizma nisu sklone tražiti pomoć stručnjaka, niti si priznati da s njima nešto nije u redu – čak i kad odu nakon nekog životnog kraha (narcističkog kolapsa/mortifikacije – o tome više u nekom sljedećem blogu) manipulirat će psihijatra ili ako i dobiju dijagnozu – neće je uvažiti ni ozbiljno shvatiti.
Narcizam kao dijagnoza se najčešće otkrije na psihološkom/ psihijatrijskom vještačenju delikvenata i kriminalaca koje se desi kao nužni proces u nekoj ustanovi – recimo zatvoru.
Ovo navodi na zaključak da su većina narcisa kriminalci – ali nije tako.
Nisu svi narcisi kriminalci, iako su nemoralni i neetični, često i makijavelisti (makijavelizam – cilj opravdava sredstva) – većina ih je „vani“ – među nama, ali većina kriminalaca ima narcističku strukturu ličnosti.
Narcisa ima svakakvih – to je ono što čini teškim prepoznati ih.
Visok narcizam, pa i psihopatija, mogu biti dobri prediktori visokog poslovnog uspjeha – ali opet – nije svaki narcis uspješan.
Tipična narcis-lica iz medija su Donald Trump i Elon Musk npr – ali nisu svi narcisi njima slični.
Narcis može biti i vječni student koji vjeruje da ga okolina ne prepoznaje kao genijalnog, da ga drugi sabotiraju, da je najveća žrtva i sl. (on je potencijalno nešto depresivniji od Muska jer vanjska realnost ne prati njegov unutarnji doživljaj sebe – ali i dalje u njega vjeruje).
Narcis može biti bilo kojeg profila, obrazovanja, materijalnog statusa i na razne načine dolaziti do svog narcističkog napajanja (narcissistic supply) –pa i biti moralni stup zajednice (svećenik, humanitarac, volonter).
O tome više u jednom od sljedećih blogova.
Ono što ih možda sve objedinjuje je duboko vjerovanje da su posebni (posebno pametni, posebno sposobni, posebno dobri, posebno empatični, posebno velike žrtve, posebno neshvaćeni i dr.).
Također nikad ne preuzimaju odgovornost za svoja nedjela – oni zlo ne čine – ljudi su si sami krivi – ili odu još dalje – pa sebe nazovu žrtvom.
Jednostavnog pravila nema – ali postoji znanje koje pomaže.
Zašto je sve to bitno?
Da bi se od njih zaštitili i da bi ih na vrijeme prepoznali.
Narcisi uništavaju živote svojih bližnjih, a užasni su i kao nadređeni. Za našu dobrobit – dobro je znati ih prepoznati i ne uplitati se u njihove mreže – ili ako već moramo – činiti to pametno (o tome više u nekom sljedećem blogu).
Narcisi u ljubavnoj vezi nakon početne idilične faze (love bombing) započinju psihičko i/ili fizičko zlostavljanje partnera/ice do psiho- fizičkog kolapsa žrtve. Taj proces se naziva narcističko zlostavljanje – teško ga je uočiti i teško je iz njega izići.
O tome više u jednom od sljedećih blogova.
Narcis kao roditelj
Također ono o čemu će biti riječi je – poseban krug pakla – posljedice koje djecu ostavljaju roditelji sa narcističkom strukturom ličnosti.
Mnoga odrasla djeca narcističkog roditelja (jednog ili oba) završe na psihoterapiji zbog komorbiditetnih simptoma takvog odrastanja – depresije, anksioznosti, nejasanog identiteta, slabih osobnih granica, partnerskih odnosa sa zlostavljačima, ovisnosti*– i vrlo često i brzo se svi ti simptomi povežu sa odrastanjem s narcisom kao roditeljem – što predstavlja ne samo emotivno zanemarivanje i psihičko zlostavljanje – već potpunu distorziju realnosti osobe gdje ona često ne želi prihvatiti činjenicu da su otac ili majka (u biti oboje) bili zlostavljajući i da je žrtva cjeloživotnog gaslightinga.
(*nije svaka osoba s ovim poremećajim nužno dijete narcističkih roditelja)
Vjerovali ili ne – dijete ne može identificirati zlostavljanje jer biološki (a i kulturološki) ovisi o roditelju. Dijete ne može pojmiti da je roditelj loš-objekt (good object / bad object, M. Klein – Teorija objektnih odnosa) što mora značiti da je uslijed neugodnog doživljaja upravo ono loše – jer majka (roditelj) mora ostati dobar-objekt (uvjet djetetovog preživljavanja).
Što god da roditelj čini dijete će kriviti sebe, i odrasti u osobu preplavljenu krivnjom i sramom.
Neke stvari će potisnuti obrambenim mehanizmima, za većinu će misliti da su normalne i da je svima tako, a u distorziji realnosti pomoći će i drugi roditelj (enabler – onaj koji omogućuje zlostavljaču zlostavljanje, pasivni zlostavljač, često i pasivno agresivan) koji će se ponašati kao da je sve u najboljem redu.
Takva djeca nauče ne vjerovati sebi od ranih dana i podložna su u dječjoj i odrasloj dobi biti žrtva svih mogućih manipulatora i predatora koji postoje – pa tako i narcisa u partnerskom odnosu.
Vrlo je teško izaći iz takvog nasljeđa i promijenti svoju „sudbinu“ / transgeneracijsku traumu, ali nije nemoguće.
Čak ni ako ste već u vezi ili braku s narcisom – i dalje nije nemoguće.
Dok god dišete možete promijeniti sebe i živjeti bolje.
O tome više u jednom od sljedećih blogova.
U sljedećim blogovima i:
Kako i zašto „nastaje“ narcistički poremećaj ličnosti? Što je pravi, a što lažni self?
Zašto narcis nema normalne ego funkcije i što je „prazna shizoidna jezgra“?
Koje vrste narcisa postoje (overt, covert, invert)? Tko se smatra malignim narcisom?
Zašto je narcis hipersenzibilan na kritiku i paranoičan?
Zna li narcis da je narcis i ima li mu pomoći?
Imaju li narcisi autentične osjećaje i empatiju?
Što je gaslighting (i ostale tehnike manipulacije)?
Kako dolazi do narcističkog zlostavljanja, što je trauma bond / psihoza udvoje / folie à deux ?
Zašto narcisi često stupaju u partnerske odnose sa osobama s graničnim poremećajem ličnosti i zašto njihovu dinamiku kolokvijalno nazivamo „plesom smrti“ (macabre)?
Što nas tjera u vezu s narcisom? Kako ga na vrijeme prepoznati?
Što je to u nama što trebamo promijeniti da si više „ne pašemo“ sa narcisima? Jesmo li suovisni (codependent) u partnerskim odnosima?
Tko je sve „codependent“?
Kako prekinuti s narcisom? Što je gray-rock tehnika, a što no-contact?
i još mnogo toga
Do sljedećeg bloga, lijepi pozdrav želim
Preporuke za čitanje / gledanje:
Sam Vaknin: Malignant Self Love – Narcissism Revisited (i YT kanal)
Otto Kernberg, psihoanalitičar (ima nešto i na YT)
Lisa A. Romano – Road back to me (i YT kanal)