- Depresija i anksioznost (generalni anksiozni poremećaj, fobije, panični napadaji)
- Kompleksna trauma / kompleksni PTSP (C-PTSD) i kako utječe na naš život
- Neurodivergentnost – Autizam i ADHD kod odraslih osoba
- Svijest o drugima i samosvijest pojedinca, emotivna pismenost (Koliko sam u kontaktu sa sobom?
Znam li što osjećam? Koliko sam u kontaktu s okolinom?) - Kriza identiteta, prilagodba na razne životne promjene (razvod, preseljenje, bolest)
- Suovisnost / emotivna ovisnost (codependency) i ostali toksični odnosi
- Tansgeneracijski prijenos trauma
- Poremećaji prehrane (anoreksija, bulimija, prejedanje)
- Psihičko stanje kao uzrok autoimunih, kroničnih i akutnih bolesti
- Ovisnosti (bihevioralne i o supstancama)
- Narcističke strukture ličnosti i narcističko zlostavljanje – u primarnoj obitelji (roditelj/i
sa poremećajima ličnosti (često nedijagnosticiranim, subkliničkim tipom) i njihovim
komorbiditetima (depresija, agresija, alkohlizam etc.) te kako takve obiteljske dinamike utječu
na djecu – danas odrasle ljude, klijente psihoterapije ili savjetovanja) i – u partnerskim
odnosima (disfunkcionalni / zlostavljajući partnerski odnosi) - Granične (borderline) strukture ličnosti (BPD)
U životu najviše učimo iz vlastitog iskustva i izazova koje smo prevladali.
Psihičke probleme u svom životu primjećujem vrlo rano, iako naravno tada ne razumijem o čemu se radi – samo znam da nešto nije u redu.
Danas, kada mogu sve te probleme verbalizirati, mogu reći da od vrlo ranog djetinjstva patim od depresivnih stanja, disocijacije, socijalne anksioznosti, perfekcionizma, nedijagnosticiranog poremećaja prehrane (anoreksija) i tjelesne dismorfije, psihičkog zlostavljanja i emotivnog zanemarivanja u primarnoj obitelji, somatskih tegoba koje su mi obilježile život (akne, psorijaza, bruksizam), promjena raspoloženja, anksioznosti, problema sa snom, kontrolom emocija (straha, krivnje, ljutnje, srama), nejasnog identiteta, naučene bespomoćnosti, posljedica vršnjačkog psihičkog zlostavljanja – kasnije i psihički zlostavljajućih partnerskih odnosa, kao i burnota (psiho-fizičkog sloma) te prekomjerne konzumacije alkohola.
Svi ti teški problem natjerali su me da već sa 24 godine potražim pomoć psihijatra. U početku sam se samo liječila lijekovima, a kasnije se odlučila za ozbiljan pristup dugotrajnoj psihoterapiji.
Već gotovo 12 godina pohađam individualnu psihoterapiju (sistemska psihoterapija i psihoanaliza) te mogu reći da sam prošla dug put oporavka i da imam puno iskustva sa svim koracima i fazama koje se u njemu pojavljuju.
Danas sam i sama klijentica Gestalt psihoterapije (minimalno 100 obveznih sati u sklopu edukacije) te uživam u tom procesu.
Također imam znanja o psihijatrijskim lijekovima (kolegij Psihijatrija na Propedeutici psihoterapije) i osobnog iskustva konzumiranja antidepersiva, anksiolitika i stabilizatora raspoloženja.
Osobnog iskustva imam i u narcističkim odnosima, tj. narcističkom zlostavljanju, kako u primarnoj obitelji, tako i u partnerskim odnosima.
Narcističko zlostavljanje nije “samo” psihičko zlostavljanje koje nad nekim čini “narcis” (osoba visoko na spektru narcističkog poremećaja ličnosti) već je to poseban oblik perfidnog destabiliziranja i potpunog psiho-fizičkog uništenja druge osobe manipulacijom, triangulacijom, gaslightingom (sluđivanjem)i traumatskim vezivanjem – iz čega se vrlo teško izvući – te je vrlo teško naći nekoga tko će vam vjerovati i pružiti podršku – prvenstveno zato što ni sami ne vjerujete svemu što se događa i tome da je još uvijek relativno malo educiranih stručnjaka na tu temu u Hrvatskoj (o tome više u blogovima koji slijede).
Kroz psihoterapiju sam spoznala svoju ulogu i odgovornost u zlostavljajućim partnerskim odnosima, osvijestila svoje “pogrešno programiranje” , destruktivne obrasce koji se ponavljaju i težnju ka emotivno suovisničkom odnosu (strah od napuštanja i strah od prave bliskosti) – i tako upoznala i počela graditi sebe, naučila postavljati zdrave granice u odnosima, našla svoj identitet i započela vlastitu samoaktualizaciju i autentično življenje.
Psihoterapija mi je pomogla da započnem potpuno novi život i pronađem sebe u svojoj 31. godini – smatram to svojim ponovnim rođenjem – pronalaskom vlastite autentičnosti i oslobađanjem od destruktivnih obrazaca svoje prošlosti.
Dokaz sam da je promjena moguća – da je samosvjesnost i preuzimanje kontrole nad vlastitim životom najteža ali i najvažnija stvar koju ćete ikad za sebe učiniti – jer zadovoljavajuće alternative za život koji vas ispunjava i čini sretnima, a ne uključuje autentičnog vas – nema!
Dopustite mi da vam, kao životna savjetovateljica i gestalt psihoterapeutkinja (pod supervizijom), pomognem na putu osobnog rasta i razvoja.